Smanjenje štete

U javnom zdravstvu, pojam “smanjenje štete” koristi se za opis koncepta kojem je cilj prevenirati ili umanjiti negativne zdravstvene posljedice povezane s određenim ponašanjima. Politika smanjenja štete primarno se bavi smanjenjem štete koja nastaje kao posljedica uzimanja droga. Smanjenje štete za intravenske korisnike droga primarno ima cilj pomoći im u izbjegavanju negativnih zdravstvenih posljedica intravenskog korištenja droga te unaprijediti njihov zdravstveni i društveni status.

Ovisnici o drogama kojima bi najviše koristili programi prevencije HIV/AIDS-a te liječenje od ovisnosti, najčešće se najmanje koriste uslugama koje pružaju službe. Naime, u mnogim zemljama pristup liječenju ovisnosti o drogama, prevenciji i liječenju HIV/AIDS-a je ograničen za intravenske korisnike droga. Oni su marginalizirani u zajednicama u kojima žive i skrivaju se od policije. Također, često izbjegavaju korištenje institucionalnih tretmana jer se boje biti registrirani kao korisnici droga zbog čega bi mogli biti kažnjavani, ili jer smatraju da ponuđeni programi neće odgovarati njihovim potrebama.

Upravo zato su programi prevencije HIV/AIDS-a u posljednja dva desetljeća prošli kroz značajne promjene; nude se usluge tamo gdje su ovisnici i tamo gdje koriste drogu, umjesto da se čeka da intravenski korisnici droga dođu u zdravstvene i socijalne službe.

U praksi, programi smanjenja štete provode se kroz niz aktivnosti, programa: programi podjele igala i štrcaljki; supstitucijski tretmani; tretmani i skrb vezani uz HIV/AIDS; pružanje informacija, educiranje i komunikacija; savjetodavno smanjivanje štete.