HIV/AIDS

Programi širenja informacija, provođenja edukacija i komuniciranja o prijenosu krvlju prenosivih bolesti (posebno HIV-a) intravenskim korištenjem droga, pružaju informacije koje će pomoći korisnicima droga promijeniti način korištenja droga intravenski ili ga izbjeći.
Različite su mogućnosti širenja informacija, educiranja i komuniciranja o ovoj temi. Kreću se od općeg upoznavanja javnosti o problemu prijenosa bolesti (posebice HIV/AIDS-a), pružanja ciljanih informacija kroz zdravstvene i socijalne službe koje intravenski korisnici droga često posjećuju, pa do korištenja mreže vršnjaka korisnika droga te vanjskih radnika. Savjetodavno smanjivanje štete predstavlja posebnu metodu koja se zasniva na komunikaciji “licem u lice” te pruža korisnicima droga priliku primijeniti informaciju u promjeni ponašanja, kroz proces pojašnjavanja i osnaživanja. Sada ćemo navesti neke važne činjenice koje mogu biti uključene u programe pružanja informacija, provođenja edukacija i komuniciranja.

Budući da još uvijek ne postoji niti cjepivo niti lijek protiv HIV/AIDS-a, najbolja zaštita je širenje preciznih i točnih informacija!

Što je to HIV/AIDS?

• HIV-bolest je kronični proces koji počinje ulaskom virusa humane imunodeficijencije (HIV-a) u krvotok; tijekom vremena dolazi do postupnog uništavanja imunološkog sustava i pojave različitih bolesti
• AIDS se javlja u uznapredovanoj i kasnoj fazi HIV-bolesti
• AIDS je uzrokovan HIV-om
• HIV-bolest je zarazna bolest
• HIV-bolest je neizlječiva bolest; djelotvornog cjepiva zasad nema
• Od trenutka zaraze HIV-om do nastupanja AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina
• Osoba zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema simptome
• Osobe koje žive sa HIV-om mogu, ne znajući za svoju zaraženost, širiti infekciju

Tri su glavna puta prijenosa HIV/AIDS-a: spolni, preko krvi i s majke na dijete u tijeku trudnoće i porođaja.

HIV SE NE PRENOSI:

• Ne prenosi se socijalnim kontaktima (rukovanjem, grljenjem, druženjem…)
• Ne prenosi se zrakom (kašljanjem, kihanjem, šmrcanjem…)
• Ne prenosi se preko domaćih životinja (pas, mačka…)
• Ne prenosi se pregledom kod liječnika; stomatologa ili davanjem krvi
• Ne prenosi se tijekom uobičajene njege osobe koje živi sa HIV-om
• Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena, sauna
• Ne prenosi se preko posuđa za jelo, čaša, ručnika, posteljina
• Ne prenosi se doticajem s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u autobusu, tramvaju ili vlaku

KAD SE TREBA TESTIRATI?

Popis centara za dobrovoljno testiranje i savjetovanje možete pronaći ovdje.

• Ako ste imali veći broj spolnih partnera, spolne odnose sa stranim državljanima, prostitutkama bez korištenja prezervativa
• Ako ste koristili već upotrebljavane štrcaljke i igle
• Ako ste imali spolni odnos koji se može ocijeniti kao rizičan u pogledu HIV-a prije više od 12 tjedana
• Ako ste imali spolni odnos bez zaštite s osobom koja ima prije navedene čimbenike
• Ako imate novog partnera i ako ste oboje bili vjerni jedno drugome i štitili ste se više od 12 tjedana, a planirate dalje spolni odnos bez zaštite
• Ako ste imali u životu neku spolno prenosivu bolest

ZAŠTO SE TESTIRATI?

• Rano otkrivanje HIV-bolesti omogućit će ranije liječenje i provođenje preventivne terapije
• Spriječit ćete nehotično širenje infekcije na druge
• Ako već od nečega bolujete, HIV-bolest će se moći ili isključiti ili potvrditi te će se moći nastaviti s odgovarajućim liječenjem
• Možete srediti razna životna pitanja dok ste još zdravi

PET BITNIH PODRUČJA NA KOJIMA SVI ZAJEDNO MOŽEMO POMOĆI

1. Razbiti mitove i predrasude – saznati činjenice: informirati se o HIV-u iz stručnih izvora te o tome razgovarati s kolegama, prijateljima, obitelji.
2. Razgovarati o zaštiti sa svojim spolnim partnerom ili partnericom.
3. Poštivati i pružati podršku – u obiteljskoj, radnoj ili životnoj okolini, ako saznamo da netko od onih koji nas okružuju boluje od HIV infekcije.
4. Saznati svoj HIV status – ako se dogodila situacija koja predstavlja rizik za zarazu HIV-om – potražite savjet i testirajte se anonimno i besplatno u jednom od 10-ak centara za anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje pri zavodima za javno zdravstvo i u zajednici
5. Nositi crvenu vrpcu na Svjetski dan AIDS-a, kao znak potpore osobama koje žive s HIV-om

Epidemiologija infekcije HIV-om i AIDS-a u Hrvatskoj

Prema preliminarnim podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do polovine studenoga 2022. godine zabilježeno je ukupno 2004 osobe (1774 muškaraca i 228 žena) kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 612 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju od AIDS-a umrlo 255 osoba (349 od HIV-a/AIDS-a). Većina osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om su bili muškarci (89 %) i najveći postotak prijavljenog puta prijenosa je seksualni odnos između muškaraca (71 %), dok je drugi najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca. Udio zaraženih putem injektiranja droga je 4%. Pojavnost infekcije HIV-om u Hrvatskoj se zadržala na niskoj razini, s blagim trendom porasta novodijagnosticiranih osoba do 2015. godine, što dijelom možemo objasniti uspješnijim otkrivanjem infekcije povećanom dostupnošću testiranja u zdravstvenim ustanovama i zajednici, te nakon 2015. blagim padom broja novooboljelih.