Epidemija HIV-a toliko je isprepletena s problemom ovisnosti o drogama da se ta dva problema ponekad opisuju kao sindemija.
Intoksikacija drogama može narušiti prosudbu i povećati impulzivnost, čime raste rizik od izloženosti situacijama povezanima sa stjecanjem i prijenosom HIV-a.
Uporaba droga također može oslabiti funkciju imunološkog sustava i otežati uključivanje u zdravstvenu skrb, što zajedno može ubrzati prijenos HIV-a i napredovanje bolesti.
Nedavni klasteri HIV-a u SAD-u dosljedno su povezani s preklapajućim strukturnim, društvenim i zdravstvenim čimbenicima- uključujući stambenu nestabilnost, psihosocijalne stresore, ograničen pristup zdravstvenoj skrbi i intravensku uporabu droga- što naglašava složene životne okolnosti osoba koje se suočavaju s višestrukim preprekama u pristupu skrbi.
Znanost je prije dvadesetak godina utvrdila važnost opioidne supstitucijske terapije i drugih tretmana ovisnosti kao ključne sastavnice skrbi za HIV kod osoba koje žive s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari (SUD).
Naknadna istraživanja pokazala su načelo da liječenje HIV-a može služiti i kao prevencija: veća dostupnost i primjena liječenja HIV-a kod osoba koje koriste droge intravenski dovela je do smanjenja virusnog opterećenja HIV-a i smanjenja prijenosa u zajednici.
Jedan od projekata koji povezuju HIV i uporabu droga jest program SCORCH koji koristi sekvenciranje na razini pojedinačnih stanica kako bi se mapiralo na koji način HIV infekcija i poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari- osobito poremećaji uzimanja opioida, metamfetamina i kokaina- mijenjaju funkciju mozga na razini pojedinih tipova stanica. Stvaranjem i otvorenim dijeljenjem velikih transkriptomskih i epigenomskih skupova podataka, SCORCH omogućuje istraživačima diljem svijeta da identificiraju specifične stanične puteve kroz koje droge i HIV međusobno djeluju, uključujući mehanizme koji mogu poticati perzistenciju virusa, neurokognitivna oštećenja i razvoj ovisnosti.
Nedavna SCORCH studija tima s Medicinskog fakulteta Icahn pri Mount Sinaiju pokazuje koliko ovaj pristup može biti moćan u otkrivanju bioloških poveznica između uporabe droga i HIV-a. Koristeći sekvenciranje na razini pojedinačnih stanica ljudskog moždanog tkiva, istraživači su mogli ispitati kako su pojedini tipovi moždanih stanica, posebno dopaminergički neuroni i mikroglija, promijenjeni kod osoba s HIV-om i poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari.
Otkrili su da neuroni sami po sebi nisu izravno zaraženi HIV-om, ali pokazuju značajne promjene u aktivnosti gena povezanih sa stresom, upalom i signalizacijom, što upućuje na to da virus neizravno narušava funkciju mozga. Istodobno, mikroglija – rezidentne imunološke stanice mozga i ključno mjesto perzistencije HIV-a – pokazuje pojačane upalne i imunološke odgovore, što može pridonijeti trajnom oštećenju neurona te potencijalno održavati virusne rezervoare u mozgu.
Učinkovite strategije prevencije i liječenja HIV-a moraju uzeti u obzir cjelokupan kontekst života ljudi, uključujući mentalno zdravlje i ponašajne čimbenike, društvene okolnosti, odnose te pristup potpornoj zdravstvenoj skrbi.
Pokrenut 2024. godine, CONNECT razvija i testira skalabilne modele koji integriraju prevenciju, dijagnostiku i liječenje s dokazano učinkovitim uslugama za poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari u okviru kaznenopravnog sustava, ali i sustava lokalne zajednice.
Ovi modeli rješavaju ključne izazove implementacije koji se odnose na angažman korisnika, kontinuitet skrbi i koordinaciju između različitih sustava.
Zaustavljanje epidemije HIV-a zahtijeva koordinirane i integrirane pristupe koji istodobno obuhvaćaju prevenciju i liječenje HIV-a, poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari te strukturne i ponašajne čimbenike koji doprinose riziku od HIV-a.
Integriranjem bioloških, ponašajnih i sustavnih istraživanja, bolje će se razumjeti povezanost uporabe psihoaktivnih tvari i HIV-a te to znanje pretvoriti u učinkovitije i pravednije strategije za sprječavanje prijenosa HIV-a i poboljšanje ishoda za populacije koje su nerazmjerno pogođene HIV-om i uporabom psihoaktivnih tvari.
(dr. Nora Volkow, NIDA)