Izvještaj Harm Reduction International-a

Ovo izvješće prati razvojnu pomoć koja se troši na kontrolu narkotika diljem svijeta.

Poziva vlade i donatore da se odreknu kaznenih i prohibicionističkih režima kontrole droga koji potkopavaju njihove druge obveze vezane uz zdravlje i ljudska prava te da ulažu u programe koji daju prioritet zajednici, zdravlju i pravdi.

POTKOPAVANJE LJUDSKIH PRAVA, ZDRAVLJA I RAZVOJA

Masovno zatvaranje i prenapučeni zatvori. Smrtne kazne. Civili ubijeni u akcijama specijaliziranih jedinica policije za borbu protiv droge. Sredstva za život siromašnih farmera uništena su prskanjem iz zraka i drugim “prisilnim iskorjenjivanjem” usjeva koje drže. Prava kršena programima prisilnog liječenja, diskriminacijom i preprekama zdravstvenoj skrbi.

To su neke od posljedica globalnog rata protiv droga koji je posebno utjecao na siromašne, marginalizirane i rasizirane zajednice diljem svijeta.

Baza dokaza za takve negativne utjecaje sada je ogromna i široko priznata na međunarodnoj razini, uključujući agencije Ujedinjenih naroda (UN) i izvješća koja su objavili Svjetska banka i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Također su dobro dokumentirane na međunarodnoj razini dobrobiti alternativnih pristupa politici droga – uključujući inicijative za smanjenje štete koje unapređuju, a ne potkopavaju, javno zdravlje i ljudska prava – te nedostatak dokaza da su kazneni i prohibicionistički pristupi drogama zapravo suzbili upotrebu droga.

Unatoč tome, ogromne količine međunarodnog financiranja i dalje pritječu u kaznene aktivnosti kontrole droga, dok je smanjenje štete i dalje uvelike nedovoljno financirano.

Postoji duga povijest politike droga koju koriste svjetske sile kako bi ojačale i nametnule svoju kontrolu nad drugim stanovništvom i ciljale na određene zajednice.

Rasistička i kolonijalna dinamika nastavlja se do danas, a bogatije vlade, predvođene SAD-om, troše milijarde dolara poreznih obveznika diljem svijeta kako bi ojačale ili proširile kaznene režime kontrole droga i povezano provođenje zakona.

Ovi tokovi financiranja zaostaju za postojećim dokazima, kao i međunarodnim obvezama vezanim uz razvoj, zdravlje i ljudska prava, uključujući cilj da se okonča AIDS do 2030.

Oslanjaju se na i jačaju sustave koji nesrazmjerno štete crncima, smeđim i domorodačkim narodima diljem svijeta.

Kako bi se dekolonizirala politika droga i unaprijedili pristupi temeljeni na zdravlju i ljudskim pravima, materijalne i financijske osnove kaznene kontrole droga moraju se otkriti i preusmjeriti.

Ovo izvješće pridonosi ovim ciljevima sintetiziranjem postojećih istraživanja o međunarodnim financijskim tokovima za kaznenu kontrolu droga i dodavanjem nove analize podataka o službenoj razvojnoj pomoći (ODA) koju su donatori i institucije potrošili na “kontrolu narkotika”.

Ovi posebni javni proračuni trebali bi podržati međunarodni razvoj, uključujući zdravstvene ciljeve i smanjenje globalnog siromaštva. Ta se potrošnja češće povezuje s inicijativama za cijepljenje i obrazovanje djece, na primjer – ali podaci na razini projekta uključeni u ovo izvješće pokazuju da je nešto od toga također otišlo na potporu stvarima poput tajnog policijskog rada, “profiliranja vođenog obavještajnim podacima”,

NEDOSTATAK TRANSPARENTNOSTI
Svake godine donatori izvješćuju o svojoj potrošnji OECD koji održava ono što se naziva Sustav izvješćivanja vjerovnika (CRS).

Prema posljednjem ažuriranju podataka u ovom sustavu (od sredine prosinca 2022., pokrivajući potrošnju do kraja 2021.), više od 930 milijuna USD novca potrošeno je na projekte „kontrole narkotika” u zemljama diljem svijeta u deset godina od 2012-2021. To uključuje potrošnju desetaka donatora – predvođenih SAD-om, EU-om, Japanom i UK-om.

Deseci milijuna dolara od ovog ukupnog iznosa (najmanje 68 milijuna USD tijekom proučavanog razdoblja) potrošeni su u zemljama koje imaju smrtnu kaznu za kaznena djela povezana s drogom.

To izaziva posebno ozbiljnu zabrinutost oko toga jesu li i kako proračuni za pomoć poduprli režime koji pogubljuju ljude, nadovezujući se na prethodna istraživanja HRI-ja u ovom području. Dok neki donatori, poput UK-a,

Iako se dostupnost podataka i transparentnost razlikuju ovisno o projektima i donatorima, ova analiza otkriva kako je novčana pomoć poduprla pristupe koji podrivaju globalne razvojne ciljeve i načela “ne šteti”.

Pojednostavljeno rečeno: financiranje pomoći trebalo bi pomoći siromašnim i marginaliziranim zajednicama, dok se pokazalo da kazneni režimi kontrole droga nesrazmjerno negativno utječu na njih.

Zbog toga takvi režimi nisu pogodni za tako važne, ali ograničene proračune za razvoj.

Ovo istraživanje također pokazuje kako ovi donatori imaju brojne prilike – kao i obveze – promijeniti način na koji ulažu u globalnu politiku droga financiranjem napora za smanjenje štete usmjerenih na zdravlje i ljudska prava s nedostatkom sredstava, umjesto toga diljem svijeta.

KAZNENA KONTROLA DROGA
Mnoge vlade troše ogromne količine novca na kaznene politike i inicijative za kontrolu droga, unatoč njihovim rizicima i troškovima za ciljeve javnog zdravstva i ljudska prava.

Ekspanzivno provođenje zakona, nadzor, tužiteljska infrastruktura i masovno zatvaranje mogu biti vrlo skupi za ograničene javne proračune koji bi se inače mogli potrošiti. Isto se može reći i za drugu infrastrukturu koja služi režimima protiv droga.

Od 1971. godine SAD je potrošio više od trilijun dolara na svoj rat protiv droge i dao proširene ovlasti policiji, uključujući obvezno izricanje kazne u zemlji.

Milijarde dolara također su potrošene na vodeće projekte globalnog rata protiv droge koji se vodi u zemlji, većinom usmjerenog na Srednju i Južnu Ameriku.

U 2021. dokumenti američke vlade pokazuju da je njezino financiranje kontrole droga na međunarodnoj razini iznosilo više od 1,1 milijarde USD samo te godine – potrošeno kroz različite vladine odjele i agencije, predvođene DEA-om (464 milijuna USD) i Uredom State Departmenta agencije INL ( 425 milijuna USD), što također vodi obuku za borbu protiv narkotika i izgradnju kapaciteta za “kataliziranje i održavanje dugoročne organizacijske promjene”.

Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) također je te godine potrošila 53,5 milijuna dolara na kontrolu droga.

Europske zemlje također su značajni financijeri kontrole droga. Unatoč nedostacima u transparentnosti i dostupnosti podataka, izvješće Vijeća Europe iz 2017. pronašlo je procjene izdataka 16 europskih zemalja povezanih s drogama, u rasponu do 0,5% BDP-a, pri čemu je većina tih izdataka bila usmjerena na smanjenje ponude lijekova.

PRATEĆI NOVAC
Donatori pomoći prijavljuju svoju potrošnju Odboru za razvojnu pomoć (DAC) OECD-a. Ovim je podacima moguće pristupiti putem onoga što se zove Sustav izvješćivanja vjerovnika (CRS), a u vrijeme pisanja posljednji su ažurirani u svibnju 2023. s brojkama za 2021. Analiza ovih podataka otkriva da su donatori potrošili gotovo milijardu dolara od toga novac za napore “kontrole narkotika” diljem svijeta.

Konkretno: najmanje 974 milijuna dolara potrošeno je na ovaj način u deset godina između 2012.-2021.

OECD-ov DAC definira ODA kao “državnu pomoć koja promiče i posebno cilja na gospodarski razvoj i dobrobit zemalja u razvoju”, pri čemu vojna pomoć i projekti koji daju prioritet nacionalnoj sigurnosti ili komercijalnim interesima donatora nisu prihvatljivi.

Prema ovoj definiciji, njegov računovodstveni sustav ima mnogo kategorija potrošnje – a pravila su se mijenjala tijekom vremena.

Godine 2014. William Hynes, tadašnji politički analitičar u Upravi za razvojnu suradnju OECD-a, opisao je kako je: „Početkom 1990-ih dopušteno je ograničeno pokrivanje službene razvojne pomoći za rashode za globalna pitanja kao što su okoliš, održavanje mira i „kontrola narkotika“.

Smatralo se da bi to pomoglo u održavanju važnosti ODA-e, dok bi se u slučaju neuspjeha proširenja ODA-e koncentrirala na sve manji broj manje razvijenih zemalja.”

“Kontroli narkotika” tada je dodijeljen sektorski kod 16063 u OECD-ovom CRS sustavu. Službeni opis ove kategorije kaže da je za:

„Unutarnje i carinske kontrole uključujući obuku policije; obrazovni programi i kampanje podizanja svijesti za ograničavanje prometa i distribucije narkotika unutar zemlje. ODA bilježenje rashoda za „kontrolu narkotika” ograničeno je na aktivnosti koje su usmjerene na gospodarski razvoj i dobrobit, uključujući programe alternativnog razvoja i zamjenu usjeva.

Aktivnosti zemlje donatora na sprječavanju opskrbe drogom, uništavanju usjeva ili obučavanju ili financiranju vojnog osoblja u aktivnostima protiv narkotika ne mogu se prijaviti”.

Druge direktive OECD-a o izvješćivanju navode da se “isporuka opreme namijenjena prenošenju prijetnje smrtonosnom silom ili njenom isporukom ne može prijaviti kao ODA”. Međutim, unutar ovih pravila postoje fine granice i neke iznimke.

Na primjer, obuka za korištenje smrtonosne opreme također nije prihvatljiva za ODA.

Međutim, prihvatljiva je obuka za upravljanje (uključujući sigurnost i skladištenje takve opreme).

Prikupljanje obavještajnih podataka ne ispunjava uvjete za službenu razvojnu pomoć, osim ako se radi o “preventivnim ili istražnim aktivnostima agencija za provođenje zakona u kontekstu rutinskog rada policije radi održavanja vladavine prava, uključujući borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala”.

Postoji posebna šifra sektora (broj 12330) za projekte “Kontrola štetne uporabe alkohola i droga” u čijem opisu stoji da je za:

“prevencija i smanjenje štetne uporabe alkohola i psihoaktivnih droga; razvoj, provedba, praćenje i evaluacija strategija, programa i intervencija prevencije i liječenja; rano prepoznavanje i upravljanje zdravstvenim stanjima uzrokovanim uporabom alkohola i droga.”

Čini se da je ova kategorija još novija, ušla je u skup podataka 2018.

Njeni projekti dobili su ukupno 25 milijuna USD u četiri godine od tada do 2021. (manje od 10% od ukupnih 323 milijuna USD koliko su dobili projekti “kontrole narkotika” samo u 2021.).

Sve u svemu, podaci pokazuju da je 30 zemalja i institucija donatora prijavilo korištenje barem dijela svojih proračuna pomoći za “kontrolu narkotika”. Više od polovice desetogodišnjeg ukupnog iznosa došlo je iz SAD-a (550 milijuna USD) – slijede institucije EU-a (282 milijuna USD), Japan (78 milijuna USD), UK (22 milijuna USD), Njemačka (12 milijuna USD) , Finska (9 milijuna USD) i Koreja (8 milijuna USD).

Iako su relativno mali udjeli u ukupnoj potrošnji za pomoć, oni su još uvijek konkurentni ili zasjenjuju one koji su namijenjeni drugim stvarima (vidi priloge: tablica 3).

Na primjer, više pomoći na globalnoj razini potrošeno je 2021. na “kontrolu narkotika” (323 milijuna USD) nego na projekte školske prehrane (286 milijuna USD) ili radnička prava (198 milijuna USD).

Više na:

Aid for the War on Drugs

pošalji nam poruku