Ne znaš što uzimaš: zašto je testiranje supstanci pitanje preživljavanja

Mnogi ljudi koji koriste psihoaktivne supstance vjeruju da znaju što uzimaju.

“Uzimam isto kao i prošli put”, “znam tko mi je to dao”, “ovo je sigurno”.

Problem je što se tržište droga posljednjih godina dramatično promijenilo – i ta sigurnost često ne postoji.

Supstance danas rijetko dolaze u “čistom” obliku. Jačina varira, sastav se mijenja, a tvari koje se prodaju pod istim imenom mogu imati potpuno drugačije učinke i rizike. Upravo zato testiranje supstanci postaje jedno od najvažnijih alata smanjenja štete.

Povjerenje u izvor nije zaštita

Jedan od najčešćih mitova je da poznati izvor znači sigurnu supstancu. Čak i kada osoba koja prodaje ili dijeli drogu ima dobre namjere, ona često ni sama ne zna točan sastav onoga što nudi. Droge prolaze kroz više ruku, miješaju se, razrjeđuju ili “pojačavaju” drugim tvarima.

Rezultat je da dvije tablete koje izgledaju isto mogu imati potpuno različitu jačinu – ili uopće ne sadržavati supstancu za koju se smatra da je prisutna.

Kada “poznata” droga nije ono što misliš

U praksi se sve češće susreće da:

• proizvodi prodavani kao MDMA uopće ne sadrže MDMA

• stimulansi imaju dodatke koji povećavaju rizik od pregrijavanja i iscrpljenosti

• sedativi i opioidi mogu biti znatno jači nego što osoba očekuje

• u nekim supstancama se pojavljuju neočekivani i opasni dodaci

Ovo nije pitanje iskustva ili “slabosti”, nego realnosti tržišta koje je nepredvidivo i neregulirano.

Što testiranje supstanci zapravo radi

Testiranje supstanci omogućuje ljudima da dobiju informaciju o onome što planiraju koristiti. Ono može:

• potvrditi prisutnost određene tvari

• upozoriti na opasne ili neočekivane dodatke

• pomoći u procjeni rizika prije uzimanja

Važno je reći i što testiranje ne može: ne može jamčiti potpunu sigurnost niti točnu dozu u svakom slučaju. Ali informacija, čak i djelomična, često je razlika između promišljene odluke i ozbiljnog rizika.

Informacija mijenja ponašanje

Iskustva iz prakse pokazuju da ljudi nakon testiranja često:

• uzimaju manju dozu

• odustaju od uzimanja

• ne miješaju supstance

• dijele informaciju s drugima

Drugim riječima, testiranje ne potiče korištenje – ono smanjuje štetu. Ljudi koji imaju informacije donose opreznije odluke.

Testiranje nije promocija droga

Čest argument protiv testiranja je da ono “normalizira” korištenje droga. No realnost je jednostavna: ljudi već koriste supstance. Ignoriranje te činjenice ne smanjuje broj korisnika, ali povećava broj ozljeda, predoziranja i smrti.

Pristup smanjenja štete polazi od poštivanja ljudskog života i zdravlja. Testiranje supstanci nije poticanje, nego priznanje stvarnosti i pokušaj da se u toj stvarnosti smanji rizik.

Pravo na informaciju je pravo na zaštitu

Znati što unosiš u svoje tijelo nije luksuz – to je osnovna potreba. U svijetu u kojem su supstance sve nepredvidivije, testiranje postaje alat koji spašava živote, a ne samo “dodatna mjera opreza”.

Smanjenje štete ne znači zatvaranje očiju pred rizicima.

Naprotiv – znači suočavanje s njima, uz informacije, solidarnost i brigu jednih za druge.