Jedno od najtežih pitanja koje gotovo svakodnevno čujemo u udruzi LET ne postavlja osoba koja ima problem s ovisnošću. Postavljaju ga roditelji.
“Naš sin ima 21 godinu. Svaki dan puši kanabis, povremeno uzima kokain ili amfetamin, izgubio je posao, zadužio se zbog kockanja, a nama govori da pretjerujemo. Kaže da može prestati kad god poželi i odbija bilo kakvu pomoć. Što da radimo?”
Takvih je razgovora posljednjih godina sve više. Sve češće susrećemo mlade ljude koji istodobno razvijaju probleme povezane s uporabom droga i kockanjem. U početku roditelji vjeruju da je riječ o prolaznoj fazi, uvjereni da će se stvari same od sebe promijeniti. No vrijeme prolazi, problemi se produbljuju, odnosi u obitelji postaju sve napetiji, a osoba i dalje tvrdi da nema problem i da u svakom trenutku može prestati.
Upravo je nedostatak uvida u vlastito stanje jedno od najčešćih obilježja ovisnosti.
Roditeljima tada često kažemo nešto što ih iznenadi- ne morate čekati da vaše dijete pristane na liječenje kako biste vi započeli proces promjene. Vrlo često prvi korak nije dolazak osobe s problemom u savjetovalište ili ambulantu, nego dolazak njezinih roditelja.
Na savjetovanju razgovaramo o tome kako obitelj može pomoći, ali i kako ponekad, sasvim nesvjesno i iz najbolje namjere, održava problem. Roditelji često vraćaju dugove, posuđuju novac, opravdavaju izostanke s posla ili fakulteta, preuzimaju odgovornost za posljedice ponašanja svog djeteta ili ga neprestano spašavaju od neugodnih situacija. To proizlazi iz ljubavi i želje da zaštite svoje dijete, ali upravo takvo ponašanje može odgoditi trenutak u kojem će osoba preuzeti odgovornost za svoje postupke i prihvatiti pomoć.
Zato roditeljima savjetujemo da postave jasne, dosljedne i provedive granice. Ne prijetnje, ne svađe i ne ultimatume koje neće moći provesti, nego mirne odluke iza kojih će dosljedno stajati. Jednako je važno zadržati komunikaciju koja nije puna optuživanja i vrijeđanja. Rečenica poput: “Volimo te, zabrinuti smo za tebe i željeli bismo da razgovaraš sa stručnjakom.” često ima mnogo veći učinak od: “Uništavaš sebi i nama život.”
Važno je prihvatiti i jednu tešku činjenicu- odraslu osobu nije moguće prisiliti da se promijeni ako ona sama to ne želi. Međutim, moguće je promijeniti obiteljske obrasce i stvoriti okruženje koje povećava vjerojatnost da će osoba prepoznati problem i odlučiti potražiti pomoć. Upravo zbog toga obitelj ima iznimno važnu ulogu u procesu oporavka.
Roditeljima uvijek poručujemo da ne čekaju da njihovo dijete “dotakne dno”. Oporavak ne mora započeti tek nakon teškog zdravstvenog događaja, prometne nesreće, kaznenog postupka ili potpunog raspada obiteljskih odnosa. Što se stručna pomoć potraži ranije, to su izgledi za uspješno liječenje veći.
Ako ste se prepoznali u ovoj priči, nemojte ostati sami. Potražite savjet i podršku stručnjaka. Čak i kada vaše dijete još nije spremno prihvatiti pomoć, vi možete učiniti prvi korak. Iskustvo pokazuje da upravo taj prvi korak roditelja često postane početak promjene koja s vremenom dovede i njihova sina ili kćer do liječenja.
Jer liječenje ovisnosti ne započinje uvijek riječima: “Želim pomoć.” Ponekad počinje rečenicom koju izgovore roditelji: “Više ne znamo kako dalje.” A upravo tada otvara se prostor da zajedno pronađemo put prema oporavku.