Ponašanja koja dovode do dijeljenja igala i štrcaljki uključuju posuđivanje, prodavanje, kupovanje, ili čak uzimanje bačene štrcaljke s poda. Nedostatak poimanja opasnosti od zaraze nekom krvlju prenosivom bolesti može dovesti do takvog ponašanja, ali ono može biti pod utjecajem konteksta u kojem se ponašanje pojavi (grupne norme i rituali, nedostupnost pribora za korištenje droga, nemogućnost nošenja pribora zbog obiteljske, društvene ili pravne okoline, odnosno uvjeta). Ovi čimbenici objašnjavaju zašto se dijeljenje pojavljuje čak i onda kada je sterilan pribor dostupan.
Ovakvi programi žele korisnicima droga koji nastavljaju koristiti drogu intravenski, osigurati pristup čistom priboru za intravensko korištenje droga (igle, štrcaljke, filteri, kuhala…). Posebne intervencije koje korisnike droga opskrbljuju sterilnim priborom obično prikupljaju i rabljeni pribor.
Pojedini programi prodaju štrcaljke i igle dok ih drugi dijele besplatno s ciljem uklanjanja nečistog pribora iz korištenje. Razlikuju se programi prema mjestu na kojem se zamjena vrši. To mogu biti mjesta na koja izlaze vanjski radnici (tzv. punktovi) i tzv. “drop-in” centri (prostori koji su 24 sata na dan na raspolaganju ovisnicima, u kojima oni mogu pojesti nešto toplo, oprati se, zamijeniti odjeću, skloniti se s ulice). Također je moguće uključiti ljekarne u programe ili postaviti aparate za prodaju/podjelu pribora.