Smanjenje štete

Ujedinjeni narodi kroz svoje organizacije provode različite politike suzbijanja korištenja droge i prevencije HIV/AIDS-a. Ured za droge i kriminal Ujedinjenih naroda (United Nations Office on Drugs and Crime – UNODC) inzistira na stavu da prema konceptu smanjenja štete nema službeno definiranu politiku. Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (International Narcotics Control Board – INCB) izražava razmišljanja da programi smanjenja štete mogu doprinositi zlokorištenju droga i da su potencijalno nezakoniti. S druge strane Svjetska zdravstvena organizacija i UNAIDS pružaju potporu primjeni cjelokupnog spektra programa iz okvira filozofije smanjenja štete.
Zanimljivo je pratiti kako vlade većine država s uznapredovanom epidemijom HIV/AIDS-a među intravenskim korisnicima droga zastupaju filozofiju apstinencije kao jedini terapijski cilj i smisao. U tim društvima dominiraju represivni odnosi prema ovisnicima, a terapijski i penalni okviri se ne koriste za promoviranje zaštitnih sredstava i prakse manje rizičnih oblika ponašanja ovisnika. Unatoč prihvaćanju Deklaracije o obvezama u vezi HIV/AIDS-a na posebnom zasjedanju Opće skupštine UN-a (UNGASS 2001.) zakonodavstvo u mnogim zemljama se nije prilagodilo potrebama ovisnika.

Programi smanjenja štete koji uključuju dijeljenje sterilnog pribora vrlo je kontroverzan i gotovo neprihvatljiv program i danas u velikom dijelu Europe, a da ne govorimo o ostatku nerazvijenog svijeta. Iako je SZO proglasila ovisnost kroničnom recidivirajućom bolešću, još uvijek prevladava stav da se s tim problemom treba obračunati represivnim aparatom. Aktivnosti programa smanjenja štete kao što su zamjena igala, drop-in centri i sobe za injektiranje smatrani su kaznenim djelom pomaganja i poticanja drogiranju. Tek epidemija  HIV infekcije  među intravenoznim korisnicima droga, krajem 80 tih u zapadnoj Europi, a krajem 90 tih u Istočnoj Europi, Rusiji i zemljama bivšeg SSSR-a, alarmira  i stvara uvjete da se otvaraju programi i za supstitucijsko liječenje heroinskih ovisnika i za stvaranje centara za podjelu sterilnog pribora za injektiranje droga.

Brojne su zemlje gdje zakoni još uvijek dozvoljavaju uhićenja i zadržavanja pritvorenika zbog posjedovanja pribora za uzimanje droga, a temeljna ljudska prava i osnovni oblici zdravstvene zaštite često su uskraćeni ovisnicima. Dakako da ovako preferirani represivni pristupi imaju svoju cijenu u javno-zdravstvenim pokazateljima.

Na nacionalnim razinama je potrebno:

• ugraditi problematiku korištenja droga u nacionalne programe prevencije AIDS-a,
• ugraditi problematiku HIV/AIDS-a u nacionalne programe prevencije ovisnosti,
• pratiti, koordinirati i razvijati programe smanjenja štete,
• razvijati rehabilitacijske i resocijalizacijske programe,
• prilagoditi zakonodavnu politiku prema potrebama osobito ugroženih skupina,
• zaštititi ljudska prava i osigurati osnovne pravne standarde za ovisnike,
• zaštititi privatnost ovisnika i osoba s HIV-om u zdravstvenim i drugim centrima,
• omogućiti tretman svim osobama koje žive sa HIV-om,
• poticati razvoj i istraživanja institucionalnih i strategijskih promjena.

Na lokalnim razinama je potrebno:

• izraditi sveobuhvatne programe unapređenja zdravlja,
• koordinirati realizaciju pojedinih programa i poticati suradnju u zajednici,
• uključiti medije i sve zainteresirane skupine u zajednici,
• pratiti trendove i pravodobno prilagođavati intervencije