Supstitucijski tretmani

Supstitucijski tretman uključuje liječenje osoba ovisnih o opijatima pod nadzorom liječnika, temeljeno na propisivanju lijekova poput metadona i buprenorfina (koji se najčešće koriste). Lijekovi propisani za supstitucijski tretman koriste se za srednjoročno i dugoročno održavanje i detoksikaciju ili za odvikavanje. Programi održavanja podrazumijevaju davanje od liječnika propisanih lijekova kroz duži vremenski period, obično duže od šest mjeseci. Programi detoksikacije obično se povezuju s dugoročnim liječenjem bez lijekova. Obuhvaćaju razdoblje od oko deset dana do nekoliko mjeseci, a supstitucijski lijekovi propisuju se u količinama koje se smanjuju dok se ne postigne stanje bez lijekova (odnosno, droge uopće).

Ipak, postoje jasni dokazi da terapije metadonom značajno smanjuju nesigurnu praksu intravenskog korištenja droga, a time i rizik od zaraze HIV/AIDS-om i drugim zaraznim, krvlju prenosivim bolestima.

 

Metadon

Metadon je opioid. Kao tretman supstitucije u opijatskoj ovinosti, prvi je put upotrijebljen u Sjevernoj Americi, gdje ga je kasnih 50.-ih upotrijebio Halliday u Kanadi, a u 60.-im  Dole i Nyswander u SAD-u. Dole i Nyswander uveli su oralno primjenjivane doze za održavanje, pokazali su kako je ovisnost o opijatima fiziološko oboljenje karakterizirano trajnom metaboličkom deficijencijom. U Zapadnoj Europi uvođenje prvih metadonskih programa u kasnim 60.-im započinje u Švedskoj, UK, Nizozemskoj i Danskoj. Danas su ga prihvatile sve zemlje EU. Poticaj za tu ekspanziju  predstavlja u velikoj mjeri reakcija na epidemiju HIV –virusa među narkomanima.

Godine 1990. SZO predložila je standardnu terminologiju za metadonski tretman:

  • kratkoročna detoksikacija – smanjivanje doza tijekom perioda od mjesec dana
  • dugoročna detoksikacija – smanjivanje doza tijekom perioda dužeg od mjesec dana
  • kratkoročno održavanje – stabilno propisivanje tretmana do 6 mjeseci
  • dugoročno održavanje – stabilno propisivanje tijekom perioda dužeg od 6 mjeseci

Određivanje supstitucijske terapije trebali bi provoditi za to osposobljeni liječnici. Važna je dijagnostika te određivanje individualne doze. Previsoke doze mogu biti fatalne, dok preniske neće zadovoljiti „metaboličku glad“ za opijatima te će se osoba vjerojatno usporedo nastaviti drogirati ili samoliječiti nekontroliranom uporabom različitih psihofarmaka, što u konačnici također može imati letalan ishod. Iskustva stručnjaka preporučuju doze održavanja u rasponu 60-120 mg metadona dnevno. Kod nas su doze nešto niže zbog nečistog heroina.

 

BUPRENORFIN – drugi lijek za heroinske ovisnike

Ovisnost o heroinu je kronična recidivirajuća bolest mozga koja zahtijeva dugotrajno i specijalizirano liječenje. Da bi to liječenje bilo uspješno pacijentu je potrebno pružiti adekvatnu psihosocijalnu pomoć, ali i odgovarajuću farmakoterapiju (terapiju lijekovima).

Dugo godina jedini lijek na našem tržištu za takve bolesnike bio je metadon, tvorničkog imena Heptanon. Međutim, situacija se promijenila. U Hrvatskoj je registriran novi lijek buprenorfin, tvorničkog imena Subutex.

U usporedbi s metadonom pokazuje određene karakteristike koje ga čine sigurnijim i učinkovitijim lijekom. Oba lijeka vežu se na opioidne receptore u mozgu bolesnika te na taj način umanjuju želju za drogom. Međutim, buprenorfin zbog svog djelomično antagonističkog učinka ima slabiji depresorni učinak na srčane i dišne funkcije. Osim toga istodobno uzimanje buprenorfina i ostalih opijata (npr. heroina) ne uzrokuje povećanje učinka već naprotiv – učinak heroina se neutralizira, što smanjuje mogućnost predoziranja.  Rizik od razvoja ovisnosti kod buprenorfina je također manji, pa uzrokuje blage simptome apstinencije što olakšava potpuno ukidanje terapije.

Terapija buprenorfinom može se provoditi kod ovisnika koji tek započinju detoks program kao i kod onih koji su započeli detoks metadonom. Lijek se izdaje isključivo na liječnički recept, a može ga propisati educirani liječnik Odjela za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti koji određuje početnu dozu te vrijeme početka uzimanja terapije, a naknadno prilagođava terapiju odnosno smanjuje dozu i okončava liječenje. Za uzimanje prve doze buprenorfina potrebno je da vrijeme od posljednjeg uzimanja heroina bude duže od 4 sata, a za metadon to razdoblje mora biti barem 24 sata i više. Da bi transfer sa metadona na buprenorfin bio uspješniji doza metadona ne bi smjela biti veća od 30 mg.

Tijekom terapije treba obratiti pozornost na moguće nuspojave (npr. opstipacija, glavobolja, nesanica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, ortostatska hipotenzija itd.), kao i na mogućnost interakcije s drugim lijekovima. Primjena sedativa (Apaurin, Normabel, Diazepam, Lexaurin itd.), nekih antidepresiva i antipsihotika se ne preporuča!!!

Zbog svih dosad navedenih svojstava buprenorfina, nije potrebno svakodnevno dolaziti kod liječnika obiteljske medicine po dnevnu dozu lijeka, već pacijent dobije recept za tjednu dozu koju svakodnevno uzima kod kuće.

Na listi HZZO, od 4.1.2007. g. buprenorfin je odobren za liječenje opijatskih ovisnika.

Nakon metadona, ovo je drugi lijek odobren u tu svrhu.

 

pošalji nam poruku