Supstitucijski tretmani

Supstitucijski tretman uključuje liječenje osoba ovisnih o opijatima pod nadzorom liječnika, temeljeno na propisivanju lijekova poput metadona i buprenorfina (koji se najčešće koriste). Lijekovi propisani za supstitucijski tretman koriste se za srednjoročno i dugoročno održavanje i detoksikaciju ili za odvikavanje. Programi održavanja podrazumijevaju davanje od liječnika propisanih lijekova kroz duži vremenski period, obično duže od šest mjeseci. Programi detoksikacije obično se povezuju s dugoročnim liječenjem bez lijekova. Obuhvaćaju razdoblje od oko deset dana do nekoliko mjeseci, a supstitucijski lijekovi propisuju se u količinama koje se smanjuju dok se ne postigne stanje bez lijekova (odnosno, droge uopće).

Ipak, postoje jasni dokazi da terapije metadonom značajno smanjuju nesigurnu praksu intravenskog korištenja droga, a time i rizik od zaraze HIV/AIDS-om i drugim zaraznim, krvlju prenosivim bolestima.

Metadon

Metadon je opioid. Kao tretman supstitucije u opijatskoj ovinosti, prvi je put upotrijebljen u Sjevernoj Americi, gdje ga je kasnih 50.-ih upotrijebio Halliday u Kanadi, a u 60.-im  Dole i Nyswander u SAD-u. Dole i Nyswander uveli su oralno primjenjivane doze za održavanje, pokazali su kako je ovisnost o opijatima fiziološko oboljenje karakterizirano trajnom metaboličkom deficijencijom. U Zapadnoj Europi uvođenje prvih metadonskih programa u kasnim 60.-im započinje u Švedskoj, UK, Nizozemskoj i Danskoj. Danas su ga prihvatile sve zemlje EU. Poticaj za tu ekspanziju  predstavlja u velikoj mjeri reakcija na epidemiju HIV –virusa među narkomanima.

Godine 1990. SZO predložila je standardnu terminologiju za metadonski tretman:

• kratkoročna detoksikacija – smanjivanje doza tijekom perioda od mjesec dana
• dugoročna detoksikacija – smanjivanje doza tijekom perioda dužeg od mjesec dana
• kratkoročno održavanje – stabilno propisivanje tretmana do 6 mjeseci
• dugoročno održavanje – stabilno propisivanje tijekom perioda dužeg od 6 mjeseci

Određivanje supstitucijske terapije trebali bi provoditi za to osposobljeni liječnici. Važna je dijagnostika te određivanje individualne doze. Previsoke doze mogu biti fatalne, dok preniske neće zadovoljiti „metaboličku glad“ za opijatima te će se osoba vjerojatno usporedo nastaviti drogirati ili samoliječiti nekontroliranom uporabom različitih psihofarmaka, što u konačnici također može imati letalan ishod. Iskustva stručnjaka preporučuju doze održavanja u rasponu 60-120 mg metadona dnevno. Kod nas su doze nešto niže zbog nečistog heroina.