Udruga Terra bavi se prevencijom i suzbijanjem ovisnosti, HIV-a i ostalih spolno prenosivih bolesti kod rizičnih i marginaliziranih skupina u društvu. O problemima ovisnosti, napose kod mladih, špricama i iglama u našem gradu kao i o naizgled kontroverznom programu Smanjenja štete, popričali smo s Ilinkom Serdarević, dr. med, psihoterapeutkinjom, izvršnom direktoricom i voditeljicom programa u Udruzi Terra.
U Udruzi Terra pokrenut je program Smanjenja štete, gdje se ovisnicima daju čiste igle i šprice. Na prvi pogled ovo se čini kao kontradiktorna praksa. Što se time želi postići i kako to ima pozitivan utjecaj na ovisnika?
Udruga Terra će uskoro proslaviti 22 godine svog rada na ovom području. Prije se bavila prognanicima i izbjeglicama, a od kraja 2000.i početka 2001. godine počinje s programom Smanjenja štete, koji su poznatiji kao Harm Reduction programi. Riječ je o programima koji su namijenjeni intravenoznim korisnicima droga kao prevencija HIV-a, Hepatitisa B i C te drugih spolno i krvno prenosivih bolesti. U vrijeme kada smo tek započeli s programom Smanjenja štete, oni su se smatrali kontroverznima. Zašto? Zato što smo ovisnicima davali čiste igle i šprice, a svako pomaganje korisniku droga bilo je kazneno djelo. U samim počecima provođenja programa Smanjenja štete došlo je do velike epidemije HIV-a u zapadnim zemljama, a nakon toga i u zemljama Azije, gdje je gotovo 50 – 60% korisnika intravenoznog uzimanja droge bilo pozitivno na Hepatitis C i HIV. U Hrvatskoj je situacija još uvijek bila povoljnija u odnosu na onu u svijetu, ali nakon prvih testiranja koje smo počeli provoditi, 60% korisnika bilo je pozitivno na Hepatitis C. Na sreću pozitivnih na HIV bilo je oko 1% Posljednja istraživanja pokazuju da se ovaj postotak znatno smanjio, a do same epidemije HIV-a nije niti došlo. Mi pomažemo ovisnicima da „stanu na svoje noge“, a ti programi diljem svijeta pokazali su se efikasnima i to ne samo kao odgovor na epidemiju HIV-a i Hepatitisa, već i u liječenju i resocijalizaciji ovisnika. Želimo pokazati da smo dostupni ovisnicima, razviti s njima odnos povjerenja što onda rezultira time da oni sami odlaze na liječenje. Udruga Terra je spona između ovisnika i zdravstvenog sustava, raznih komuna. Uvidjeli smo da su takvi programi pomogli našem zdravstvu, a ono što je još i važnije, pomogli su našim klijentima.
Nažalost, imali smo ideju da im dajemo Naloxon, koji se koristi kod predoziranja ili trovanja opioidima, ali nažalost, većina naših korisnika s kojima smo tada radili mrtva je upravo radi predoziranja. Problem predoziranja nešto je s čime se susrećemo svakodnevno.
Danas je Udruga Terra više od spomenutog. Udruga Terra ima Savjetovalište, gdje imamo tim psihoterapeuta koji radi s mladima i obiteljima, ljudima koji imaju problema ne samo s ovisnosti, već i sve vrste poteškoća i problema. Radimo na mentalnoj zaštiti mladih i obitelji. Među njima su i problemi konfliktnog razvoda, skrbništva djece, bavimo se djecom bez adekvatne roditeljske skrbi, provodimo preventivne programe. Trenutno su u Udruzi Terra aktualna tri europska projekta. Prvi je program naziva „MentoRI“, koji obuhvaća mlade ljude s poteškoćama. Oni imaju mentora koji ih prati, pomaže im primjerice u zaposlenju. Nadalje, s Udrugom Uzor provodimo projekt „Prostori podrške“, a naš najnoviji projekt je „Oslonac“ koji pruža mogućnost besplatnog telefona za podršku mentalnom zdravlju i daljnjeg online savjetovanja. Ujedno, imamo stambenu zajednicu za one koji napuste penalni sustav, zatvorski sustav, ali i oni koji su u prijelazu od beskućništva do vraćanja u „normalan život“.
Oslonac je najsvježiji program, koji je krenuo u kolovozu…
Tako je. Do sada smo primijetili da je dva sata dnevno prekratko te razmišljamo da proširimo vrijeme. Ipak, uvijek moramo računati na naše kapacitete i na kapacitete volontera. Na besplatan telefon javljaju se volonteri koji su prošli adekvatnu obuku, međutim ukoliko je problematika teža, pozivi se preusmjeravaju stručnijim osobama u određenom području u Udruzi Terra. Projekt je tek krenuo, a tek za nekoliko mjeseci moći ćemo reći nešto više.
Imate i drop-in centar. Možete li nam reći kako funkcionira?
Drop-in centar došao je kao odgovor na potrebe naših korisnika jer su postali marginalizirani i bez mogućnosti zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba, pogotovo u zimskim mjesecima, a razvijali smo ga prateći njihove potrebe. Oni su suočeni su s problemom beskućništva i nisu imali mjesto gdje se mogu otuširati, skloniti od hladnoće, popiti čaj, oprati svoje rublje… Slika korisnika drop-in centra se isto tako mijenjala kroz godine. U početku su to bili intravenozni korisnici koji su bili mirniji, eventualno bi pokazali agresivno ponašanje ako bi bili u apstinencijskoj krizi. Kada se pročulo da se mogu u Terri okupati i oprati rublje, počeli su nam dolaziti ljudi koji koriste alkohol i kod kojih je bilo zabilježeno mnogo više agresivnnog ponašanja, ovisnici o kockanju i mnogi drugi. Ljudi koji dolaze u drop-in centar, nisu oni koji sjede u kafićima. Trebamo imati na umu da su to ljudi koji pripadaju određenoj subkulturi.
Je li traženje pomoći i podrške još uvijek tabu tema u odnosu na vrijeme kada je Udruga Terra tek počela djelovati?
U početku djelovanja Udruge Terra, na ovim područjima bila je prisutna ovisnost o heroinu. Danas se ovisnost o heroinu smanjila, no pojavile su se neke nove droge. Ovisnost o heroinu izazivala je obiteljsku dramu, gdje je došlo do osiromašenja unutar obitelji pa su se relativno brzo korisnici javljali za tretmane i pomoć. Potreba je tada uvjetovala da se naši korisnici nužno moraju javljati pa čak i iz prisile. Ipak, danas su predrasude na psihoterapijsku pomoć znatno manje. Naše Savjetovalište je puno, a mi imamo pune ruke posla, kao što bi se reklo. Smanjila se stigma prema ljudima koji imaju mentalne poteškoće, ali su mentalne poteškoće, pogotovo kod mladih, ipak u porastu. Osobito nakon dvije pandemijske godine.
Kakvo je stanje s problemom ovisnosti u Rijeci i općenito u Hrvatskoj? Koje su vrste ovisnosti trenutno najviše u porastu?
Sama ovisnost o opijatu i heroinu se stabilizirala, a mogu reći da je čak i u padu. Međutim, zloupotrebljava se supstitucijska terapija. Primijećeno je da je u porastu kokain, amfetamini i neke druge sintetske droge poput kanabinoida. Sama marihuana je dosta prisutna. Situacija više nije toliko dramatična kao u počecima, ali sve se odvija sporije, podmuklije.
Dakle, party-droge su gotovo nevidljivi problem današnjice. Prvenstveno jer se doživljavaju kao stvar zabave, a ne kao problem ovisnosti. Kako možemo osvijestiti ljude o ovom problemu i prevenirati ovisnost?
Upravo tako. Mladi nam dolaze zbog drugih problema, a ne zbog droga. To su problemi u školi, poteškoća u učenju, depresija, obiteljski problemi, anksioznost, ali mladi ove probleme ne povezuju s konzumacijom psihoaktivnih tvari. Kada uzimamo anamnezu, tek tada dobijemo podatak da osoba povremeno konzumira i droge. Među najčešćima je zloupotreba anksiolitika, antipsihotika te ostalih lijekova koji se mogu dobiti putem liječnika opće medicine. Uskoro očekujemo i određenu eskalaciju konzumacije droge uzimajući u obzir pandemiju i situaciju u društvu. Vidimo velik porast konzumacije navedenog te narušeno mentalno zdravlje mladih na području čitave Hrvatske, ali i Europe. Imamo puno više suicida, suicidalnih promišljanja, samoranjavanja…
Imate program posvećen selektivnoj prevenciji ovisnosti mladih – tripsitters Rijeka. Što rade tripsittersi?
Da, tripsittersi odlaze na teren, a riječ je o programu za sigurna okruženja mladih. Ovog ljeta bili su na festivalima. Njihov cilj je da promptno djeluju ako je nekome potrebna pomoć, ako je netko pretjerao s opijatima, a upozoravaju i na dehidraciju, dijele letke pa čak i kondome. Kada intenzivnije krene klupska scena, tripsittersi će biti prisutni i u poznatim riječkim klubovima. Dakle, riječ je o savjetovanju i edukaciji da, ako već konzumiramo alkohol, kako trebamo piti alkohol. Zatim, kako imati što manje štete kod uzimanja droge i slično.
Kako ljudi reagiraju na tripsitterse?
Jako dobro! Popularni su na Instagramu i TikTok-u pa ih prepoznaju. Mladi ljudi ne zaziru od njih. To su njihovi vršnjaci, oni razgovaraju s njima otvoreno o tome što su uzimali, koji su njihovi problemi, kakva su imali iskustva… Svi programi koji idu ususret mladima prolaze jako dobro. U Rijeci ima dosta udruga koje imaju organizirano slobodno vrijeme, pomažu pri učenju, upućuju mlade na volontiranje, a uključuju se i učenički domovi, škole… Kroz ovakve programe dolazimo do onih kojima je potrebna ozbiljnija savjetodavna ili psihoterapijska pomoć.
Kada osoba zapravo shvati da ima problem s ovisnosti i mentalnim zdravljem? Kada Vam se takve osobe krenu javljati i tražiti pomoć?
Osoba postaje svjesna da je to problem kada više ne može doći do droge, a ima apstinencijsku krizu. Ovisnost se u principu već događa kada shvatimo da možda postoji neki problem. Nažalost, problem više detektiraju drugi, obitelj, prijatelji, nastavnici… Znali smo zabilježiti i pozive prijatelja koji su tražili pomoć kako razgovarati s tom osobom, kako joj pomoći. Droga pruža sasvim drugačiji osjećaj, a kada postane problem, već je prekasno. Većina osoba dolazi na nagovor obitelji, prijatelja ili budu penalizirani, ali ima onih i koji sami dolaze potražiti pomoć. Slično je i s mentalnim zdravljem. Osobe shvate tek kada situacija toliko eskalira da im je potrebna psihijatrijska pomoć. U svakom slučaju, važno je osvijestiti da je dobro potražiti pomoć što ranije i da razgovori sa stručnjacima mogu pomoći. Ponekad trebamo s nekime razgovarati da bi nam situacija bila jasnija, da bi dobili refleksiju o sebi. Mnogi imaju iskrivljenu sliku o sebi. Čak i lošiju. Potrebno je da vas netko vidi drugim očima.
Diljem grada nailazimo na šprice, igle i slično. Kako stati na kraj tom problemu? Po dojavama, čak i članovi Udruge Terra izlaze na teren i sakupljaju ovaj materijal…
To je velik problem. U Rijeci vlada mišljenje da smo mi jedini koji to trebamo raditi. Zaista Idemo na sve dojave jer je riječ o infektivnom materijalu, ali ne možemo cijeli dan šetati po gradu, tražiti igle i šprice. Imamo puno terenskog rada, obilazimo napuštene zgrade, vagone, a u gradu je to najvidljivije i zato građane to najviše boli. Nemamo resursa da cijele dane obilazimo grad i tražimo igle i šprice, a i nismo jedini koji bi se trebali baviti time. Udruga Terra često bude prozvana, a to radi gotovo dobrovoljno. I sami imamo problema oko prostora u kojem radimo. Pokušavamo raditi najbolje što možemo, no nekad ne uspijevamo. Neki dan jedan naš korisnik se predozirao i umro ispred našeg drop-in centra. To su sve teške stvari, osobito za nas koji radimo ovdje. Riječ je o incidentnim situacijama koje se događaju uglavnom vikendom kada mi ne radimo. Građani Rijeke mogu na neki način biti mirniji što postojimo i što rješavamo takve probleme. Djelatnici drop-ina brinu o tim ljudima, zovu Hitnu pomoć kada je potrebno, pružaju im osnovnu pomoć. Kada čitam komentare na društvenim mrežama, imam dojam se nas prikazuje kao one koji „proizvode ovisnike“. Nažalost, susrećemo se s mnogo površnih komentara i plasiranjem informacija bez adekvatnog razumijevanja problematike i svjesnosti koliko je važno da takvi programi postoje. Nije da ne razumijemo stanare…
Kako implicirati meta-želju za prestankom ovisnosti? Ovisnici često imaju želju za prestankom, no kako kontrolirati taj impuls koji iznova traži još i još supstanci?
Kakav god svjetonazor imali, bez obzira mislimo li da je ovisnost bolest ili ne, znanost je dokazala da ovisnost uistinu jest bolest. Naš mozak reagira na nedostatak supstanci na koje je navikao. S mnogim ovisnicima smo razgovarali i pokušali uhvatiti trenutak kada se pojavi žudnja, kako bi je zaustavili. U tom trenutku ništa vam ne staje na put. Osobito kada su u pitanju opijati. Kod sintetskih droga, to postaje stil života. Za neke droge znamo da izazivaju ovisnost, no kod nekih to postaje stvar psihičke karakteristike i izostaje odgovor tijela. Kako to kontrolirati? Teško. I mi sami pokušavamo rješavati ovaj problem tako da razvijamo kreativne intervencije za nešto što se ne može kontrolirati. Neke od važnih karakteristika koje nam mogu pomoći su: obitelj i socijalna mreža. Smatram da su važna i Udruženja anonimnih narkomana, kao i razne grupe podrške. Velik postotak ljudi s kojima sam radila prije 22 godine, danas živi normalan život. Uvijek gledam pozitivno. Kroz povijest se uvijek nalazimo u nekim kriznim vremenima i sa sobom nosimo tu sposobnost da izađemo iz njih.
Ukoliko nam se bliži i Mjesec borbe protiv ovisnosti i Europski tjedan testiranja na HIV. Pripremate li već neke programe?
Prošle godine Udruga Terra uključila se u obilježavanje Europskoj tjedna testiranja na HIV tako da je organizirala u drop-in centru besplatno i anonimno testiranje na Hepatitis C i HIV. Odazvalo se oko 150 ljudi, a primijetili smo i da se teže odazivaju na testiranje. Ne žele se prikazati javnosti… Sličnu sliku imali smo i na početku djelovanja. Zbog toga, mislim da se „kuha“ nešto ozbiljno. Neophodno je testirati se. Rezultati nam pokazuju da je Hepatitis u porastu, a HIV-a nema. Trenutno pripremamo neke akcije za Mjesec borbe protiv ovisnosti, no o tome kad dođe vrijeme. Tripsittersi će sigurno obilaziti klubove
Tekst: Lidija Balog